HRVATSKE USKRSNE PJESME U LITURGIJI ILI HRVATSKE USKRSNICE, mo. Josip degl’Ivellio

Srijeda, 2 Ožujak, 2016


HRVATSKE USKRSNE PJESME U LITURGIJI ILI HRVATSKE USKRSNICE, mo. Josip degl’Ivellio



HRVATSKE USKRSNE PJESME U LITURGIJI ILI HRVATSKE USKRSNICE, mo. Josip degl’Ivellio

Ako bismo gledali općenito, onda možemo reći da naš narod u svojoj pučkoj, ali i umjetničkoj glazbenoj, crkveno-liturgijskoj baštini ima vrlo bogatu riznicu glazbenih tvorevina za crkveno doba Božića i Korizme / Uskrsa, te za Marijine Blagadane. No ipak, iako božićne pjesme popularnije zvuče, a i danas se izvode u mnogobrojnim više ili manje (ne)primjerenim verzijama, te se obilato komercijaliziraju i služe i izvan crkvenog prostora (što samo po sebi nije loše, ali postoji opasnost od prelaska takve skladbe iz pobožne u kič), ipak je veće bogatstvo u pjesmama i popijevkama koje su u upotrebi tijekom Korizme i Uskrsa.
Pod širi pojam USKRSNICA dakle možemo označiti one crkvene popijevke koje prethode Uskrsu, a to su korizmene popijevke, i zatim popijevke koje neposredno izviru iz blagdana uskrsnuća, te se pjevaju kroz sve uskrsne nedjelje do blagdana Duhova. Za razliku od božićnog liturgijskog ciklusa koji je pomalo pun naivnog i prostodušnog, te kojemu se veselimo i onda i kad baš i neznamo kome i zašto točno, uskrsni ciklus je prepun duboko religioznih otajstava i može se razumijeti zaista samo s dubokom, iskrenom vjerom. Takve su zato i pjesme, bilo korizmene bilo uskrsne. Stoga se ne može reći da je božićno razdoblje bogatije pjesmama od ovog drugog, dapače možemo reći da je to netočna konstatacija.
Korizmene popijevke (koje dakle prethode, i zapravo su uvod u uskrsnice) odlikuju se posebnim tonom i melodijoznošću, koja je ponekad povezena s melankolijom. Tako bih naveo samo neke najreprezentativnije primjere iz toga razdoblja;

1. O, ISUSE IZRANJENI (autor: Franjo pl. Lučić oko 1920.g.) skladba je bogata tegobnim i pokajničkim tekstom koji svojom dubinom i izravnošću dira u dubinu srca – «O, Isuse izranjeni, drvu križa pribijeni, dušu si ispustio……….Ljubavlju ću ljubav vraćat, za sve boli vijek ću plaćat, nikad više grijesima».

2. POČINJE SE STRAŠNA MUKA (autor: Vilko Novak 1909.g.), jedna je od i danas najpopularnijih i pjeva se zaista po čitavoj našoj domovini te je prihvaćena kao pučka pjesma; «Počinje se strašna muka koju trpi Isus Bog, na što Njega samo nuka naroda grijeh nevoljnog. Daj, nebeski sveti Oče, da nam srce proplače!»

3. O ISUSE, JA SPOZNAJEM (Cithara octochorda 1757.g.) pjesma koja spada u one «slavne» pjesme koje u našem narodu žive preko 3 stoljeća, a odlikuju se pobožnošću i teološkom dubinom; «O Isuse, ja spoznajem da sam Tebi zgriješio. Teškim grijehom, jadnik, Tvoju ljubav sam izgubio»

4. JA SE KAJEM BOŽE MILI (autor: J.Mulih 1746.g.) divna je korizmena pjesma pokajanja, tužna, melankolična, a opet svečana i iskrena u tuzi kajanja; «Ja se kajem Bože mili, od svakoga grijeha svoga, moje srce gorko cvili, jer uvrijedih Tebe Boga». Može se ponekad pjevati tijekom sv. Mise umjesto ili nakon izgovaranja čina pokajanja.

5. O ISUSE, DAJ DA PJEVAM (autor: Vilko Novak, 1909.), spada u najpopularnije korizmene pjesme u našem narodu; «O Isuse, daj da pjevam muku Tvoju suze lijevam, gledajuć Te nevina, za nas griješne mučena. Iskurste, svoju muku tisni u srca svome puku, po toj muci Ti nam daj, poslije smrti vječni raj».

6. STALA PLAČUČ TUŽNA MATI (Cithara octochorda 1701.g.) gotovo je nezamisliva pobožnost Križnog puta bez ove pjesme.

7. NARODE MOJ LJUBLJENI (Cithara octochorda 1701.g.)

8. BARJACI KREĆU KRALJEVI (autor: Bonaventura Duda 1960.g.) skladba koja je za razliku od svih ostalih korizmenih napjeva, koji su melankolični i otužni, napisana upravo pobjedonosno i hrabro, jer u svojoj tuzi i muci Cvjetnice i Velikog Petka – kada se izvodi – najavljuje slavu i pobjedu uskrsnuća.

Gore navdene pjesme su samo mali dio tzv.hrvatskih Uskrsnica. Naš muzikolog, Miroslav Vuk ih je nabrojio čak 71 za korizmeno razdoblje, no moglo bi se reći da u narodu živi danas oko 30 napjeva.

Što se tiče baš samih uskrsnih popijevaka one zrače raspjevanošću i razvijenim melodijama s umjerenom pobjedonosnom notom. Mnoge od uskrsnih popijevaka imaju mnoštvo kitica – koje se više uglavnom ne izvode – ali koje nam govore o njihovoj navezanosti na prastari kršćanski oblik himničkog pjevanja. Prof.Vuk navodi da je u našem narodu poznato oko 100 skladbi koje su u upotrebi (više ili manje) kao uskrsne pjesme od Velike Subote do Duhova. Taj broj je po notnim zapisima točan, ali je daleko od naše sadašnje stvarnosti (na žalost i / ili zbog vremena u kojem živimo). Može se dakle konstatirati da svega oko 30 napjeva još i danas živi po župama i/ili se pjeva u crkvama. Navest ću samo one najpopularnije:

1. GOSPODIN SLAVNO USKRSNU (Cithara octochorda 1757.g.)

2. USKRSNU ISUS DOISTA (Cithara octochorda 1757.g.)

3. PJEVAJ HVALE, MAGDALENO (Cithara octochorda 1757.g.)

4. NA ČAST USKRSLOGA (autor: Vilko Novak 1909.g.)

5. ISUS USTA SLAVNI (autor: Marijan Jaić 1850.g.)

6. KRALJICE NEBA, RADUJ SE (autor: Marijan Jaić 1850.g.)

7. NA NEBU ZORA RUDI (autor: Karlo Adamič 1931.g.)

8. NAŠ JE USTO SPASITELJ IZ GROBA (autor: Gregor Rihar 1850.g.)

9. NEK MINE, MAJKO (Cithara octochorda 1757.g.)

Ove pjesme mogu naravno privući i književne teoretičare svojim stilskim i ritmičkim obilježjima. U njima se nalaze poredbe, metafore, epiteti. Opseg je od četverostihovne kitice do epsko-lirske balade ili poeme (npr.53 kitice sa 159 stihova). Ipak, tekstualno gledano pretežu lirske pjesme, osjećajne i misaone: pjesme-molitve, pjesme-pokajnice, pjesme-žalosnice, pjesme-radosnice i himne.

Na kraju, ne treba zaboraviti da su upravo uskrsne i preduskrsne – dakle korizmene – pjesme stožer i žarište kršćanske vjere. Po svemu stoga zaključujemo u ovom korizmenom i nadolazećem uskrsnom vremenu da pjevanje ovih prastarih, starijih i/ili novijih pjesama koje možemo grupno nazvati HRVATSKIM USKRSNICAMA nije samo izraz tradicije ili lijepe i bogate glazbene kulture, već je to izraz duboke vjere našega naroda prelivene u ritam, poeziju i glazbu.