SUBOTA, 19. OŽUJKA – SV. JOSIP

Subota, 19 Ožujak, 2016


SUBOTA, 19. OŽUJKA – SV. JOSIP



Prvo čitanje:

2Sam 7, 4-5a.12-14a.16

 

Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

 

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu:

Ovako govori Gospodin:

‘Kad se ispune tvoji dani

i ti počineš kod svojih otaca,

podići ću tvoga potomka nakon tebe,

koji će se roditi od tvog tijela,

i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

Ja ću njemu biti otac,

a on meni sin.

Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo

trajati dovijeka preda mnom,

tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Otpjevni psalam:

Ps 89, 2-5.27.29

 

Pripjev:

Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

 

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«

 

Drugo čitanje:

Rim 4, 13.16-18.22

 

U nadi protiv svake nade povjerova.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Evanđelje:

Mt 1, 16.18-21 (ili: Lk 2,41-51a)

 

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Gospodnja.

ili: Lk 2,41-51a

Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.

Riječ o RIJEČI:

2 Sam 7, 4-5a. 12-14a. 16

Ova nam Božja riječ želi reći: Bog skrbi za Davidovu kuću. Zato se ne treba tjeskobno brinuti niti za sadašnjost niti za budućnost. Jer sam Bog skrbi za Davidovu kuću. Zauvijek.

Skrbi čak i za potomstvo i za nasljednika. Kuća, kraljevstvo i prijestolje imaju opstati dovijeka.

Rim 4, 13. 16-18. 22

Abraham, praotac vjere, zauvijek je upisan u srce svojega Boga. Nema toga što bi ga moglo istrgnuti iz Božjega srca. Tko može vjerovati, nadati se protiv svake nade, taj je već pronašao smisao svojega života.

Nadati se protiv svake nade – to je njegova velika zasluga, po tome je on jedinstven. Zato što je to mogao, postao je praocem vjere, ocem naroda, pralikom pravednosti. Jer njegova mu se je vjera uračunala u pravednost.

Mt 1, 16. 18-21. 24a

Sretan je čovjek kojemu anđeo u snu kaže što mu je činiti.

To se događa Josipu. Josipu, pravedniku, toliko je stalo do Marije da je ne želi izložiti sramoti. Za mene je bitno: Ovdje se ne događa ništa spektakularno. Naviješteno je, doduše, Božje utjelovljenje, ali ne kao neki, izvana gledano, izvanredni spektakl. Ono se uvijek može u meni dogoditi. Svaki dan. To zapravo Bog želi. Zar se ne želi svakoga dana utjeloviti u mojemu životu? Ne želi li svakoga dana biti mojim Bogom?

Molitva

Bože, ti si sa mnom, baš sada.

Jer sada nam je već u mislima teško razdoblje

koje započinje za Isusa, tvojega Sina.

Za nas ljude, za mene,

on na sebe preuzima muku i smrt,

napuštenost od Boga.

Za nas ljude, za mene,

on koji je život

podnosi smrt.

Priredio:

ap