UTORAK, 5. TRAVNJA

Utorak, 5 Travanj, 2016


UTORAK, 5. TRAVNJA



Prvo čitanje:

Dj 4, 32-37

Jedno srce i jedna duša.

Čitanje Djela apostolskih

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Otpjevni psalam:

Ps 93, 1-2.5

Pripjev:

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven!

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,

Gospodin zaodjeven moću i opasan.

Čvrsto stoji krug zemaljski,

neće se poljuljati:

Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona,

ti si od vječnosti!

Tvoja su obećanja vjere predostojna,

svetost se dolikuje Domu tvojemu,

Gospodine, u sve dane!

Evanđelje:

Iv 3, 7b-15

Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:

»Treba da se rodite nanovo, odozgor.

Vjetar puše gdje hoće;

čuješ mu šum,

a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.

Tako je sa svakim

koji je rođen od Duha.«

Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?«

Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

Zaista, zaista, kažem ti:

govorimo što znamo,

svjedočimo za ono što vidjesmo,

ali svjedočanstva našega ne primate.

Ako vam rekoh zemaljsko

pa ne vjerujete,

kako ćete vjerovati

kad vam budem govorio nebesko?

Nitko nije uzašao na nebo

doli onaj koji siđe s neba,

Sin Čovječji.

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji

tako ima biti podignut Sin Čovječji

da svaki koji vjeruje,

u njemu ima život vječni.«

Riječ o RIJEČI

Čitanja:

Dj 4, 32-37

Početke prvih kršćanskih zajednica Djela apostolska opisuju kao sveto vrijeme koje ima normativni značaj za daljnji razvoj Crkve.

Jedna od presudno važnih misli koje se odnose na život zajednice bila je nitko ne smije živjeti u bijedi. Nije bilo čvrstih socijalnih struktura, no donosile su se jasne odluke u korist najslabijih. Takav je pristup mjerodavan i danas. Mnogi pojedinci i mnoge organizacije i udruge u Crkvi oživotvoruju to načelo iz praskozorja kršćanstva, a ovo čitanje, kao i drugi biblijski tekstovi, ne prestaju sve nas poticati da budemo što vjerniji tome idealu. Ponegdje u svijetu Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, nakim ljudima ostaje jedina pomoć i nada. No i crkvene zajednice, kad u djelo provode solidarnost, zadobivaju unutarnju snagu privlačnosti.

Iv 3, 7-15

Riječi Isusove objave evanđelist je Ivan zaodjenuo u formu noćnog razgovora s Nikodemom. Taj nam formalni okvir pomaže da se i sami pitamo o otajstvu primanja Duha. Jednostavnim pitanjima, koja bi mogla biti i naša pitanja, učeni se Židov odvažio zaći u nedokučive tajne vjere. Podosta trijezno Isus Nikodemu daje do znanja da je još uvijek daleko od toga da bi razumio sakramentalno čudo ponovnog rođenja a time i opće životne preobrazbe. Ono što slijedi, riječi o silasku i uzdignuću  Sina čovječjega, ne daje objašnjenje toga otajstva. Tim je važnije zamjetiti da Nikodem ne odlazi, ne prekida vezu s Isusom. On će stati na Isusovu stranu (Iv 7, 50-52) i podržati pomazanje njegovoga tijela (Iv 19, 39-42). Nikodem je čovjek koji ostaje, premda racionalno nije moguće odgovoriti na pitanja koja on postavlja Isusu.

Molitva

Bože, pitanja koja ti postavljamo važna su i goruća, ali je naše razumijevanje ograničeno. Izoštri naš osjećaj i smisao za otajstvo tvojega utjelovljenja, kako bismo s tobom bili dionici nebeske širine, te kako bismo bili ujedinjeni u službi tvoje riječi i u hvali tvojega imena. Amen.