ČETVRTAK, 7. TRAVNJA

Četvrtak, 7 Travanj, 2016


ČETVRTAK, 7. TRAVNJA



Prvo čitanje:

Dj 5, 27-32

 

Svjedoci smo tih događaja mi i Duh Sveti.

 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Stražari dovedoše apostole i privedoše ih pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«

Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«

 

Otpjevni psalam:

Ps 34, 2.9.17-20

Pripjev:

Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje.

 

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin;
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.

 

Evanđelje:

Iv 3, 31-36

 

Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Tko odozgor dolazi,

on je iznad sviju;

tko je sa zemlje,

zemaljski je i zemaljski govori.

Tko dolazi s neba,

on je iznad sviju;

što je vidio i čuo — za to svjedoči,

a svjedočanstva njegova nitko ne prima.

Tko primi njegovo svjedočanstvo,

potvrđuje da je Bog istinit.

Uistinu, onaj koga Bog posla

Božje riječi govori

jer Bog Duha ne daje na mjeru.

Otac ljubi Sina

i sve je predao u ruku njegovu.

Tko vjeruje u Sina,

ima vječni život;

a tko neće da vjeruje u Sina,

neće vidjeti života;

gnjev Božji ostaje na njemu.«

Riječ o RIJEČI

Čitanja:

Dj 5, 27-33

Ophođenje s misionarskom dimenzijom vlastitog vjerskog uvjerenja pokazalo se je u svim povijesnim epohama kao zadaća koja može biti problematična – prečesto je opterećena i prolivenom krvlju – te do danas ostaje gorućom temom.

Pri tom nije samo riječ o fizičkoj prisili, koju treba aposolutno odbaciti, nego su tu i pojave poput jezičnog nasilja nad drugima, njihovoga obezvrjeđivanja, osuđivanja, marginalizacije, nedopuštanja drugome da govori… I vikanje s propovjedaonica, nerazumno dugački govori samo su neki od primjera određenog načina komuniciranja koji stvara pritisak te će prije dovesti do reakcije i odbacivanja nego li do susreta. Samo se u iskrenom dijalogu mogu otvoriti prozori srca i slobodni pogled za široki obzor vjere.

Iv 3, 31-36

U Ivanovom evanđelju često susrećemo suprotnosti, alternative bivstvovanja kao što su vjera i nevjera, svjetlo i tama. Ivan se služi dualističkim slikama gnostičkog načina razmišljanja. No uza svu razliku i udaljenost između neba i zemlje, zemaljska stvarnost uvijek ostaje Božje stvorenje i nije plod sile protivne Bogu.

Hoćemo li živjeti od Boga i za Boga, ili ćemo misliti da živimo od sebe te ćemo živjeti za sebe – to su dva krajnja pola, dvije krajnje mogućnosti našega života. Odluka za jedno ili za drugo nije tek stvar naše subjektivne mogućnosti odabira, nego je riječ o našemu odgovoru na Božju objavu u Isusu Kristu. Stoga nije svejedno kako ćemo se odlučiti. No poslušnost Kristu nije zatiranje naše slobode, nije neka pobožnjačka podložnost, nego je riječ o brižnom odnosu prema Bogu, ljudima i zemlji.

Molitva

Bože, ne možemo se riješiti pomisli da bi svijet bio bolji, da bi naš život bio lakši, da bi stvorenje bilo zdravije i da bi među ljudima bilo više ljubavi – kad bi nas ti malo više vodio, kad bi nas snažnije držao “na uzdi”. No ti na to drugačije gledaš. Ti nas vidiš onakve kakvi jesmo. Ne lišavaš nas naše zemljanosti, nego silaziš k nama i dotičeš nas svojom slobodnom i beskrajnom milošu, upravo ondje gdje nam je i kad nam je ona najpotrebnija. Amen.