PETAK, 8. TRAVNJA

Petak, 8 Travanj, 2016


PETAK, 8. TRAVNJA



Prvo čitanje:

Dj 5, 34-42

 

Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.

 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista ioko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti — da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 27, 1.4.13-14

Pripjev:

Za jedno molim Gospodina: da živim u Domu Gospodnjem.

 

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 6, 1-15

 

Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«

Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Riječ o RIJEČI

Čitanja:

Dj 5, 34-42

Gledano kroz kršćanske naočale, židovski učenjak Gamaliel u svojoj se trijeznosti doima simpatično i mudro. Ta u konačnici nema on ništa protiv toga da se kršćanskoj poruci dade prostora.

No u prvome je redu ovdje riječ o Luki, piscu Djela apostolskih, koji želi istaknuti da je miasionarska povijest prve Crkve odraz Božje volje. Lukino je usmjerenje jasno: Bog želi da se evanđelje probije.

Dobro je kad ima ljudi koji se u konfliktinim situacijama ne laćaju batine. No uvijek trebamo biti oprezni kako se odnosimo prema “Božjoj volji”, kako je ne bismo instrumentalizirali i njome opravdavali političke, društvene ili religijske procese. Pouzdanje u Boga ne znači sebe osloboditi od odgovornosti za vlastito djelovanje ili nedjelovanje.

Iv 6, 1-15

Ondje gdje je zemlja veći dio godine suha i pjeskovita, prostire se zeleni tepih-trpeza na koji se mogu ugodno smjestiti tisuće ljudi. Bliske su nam slike iz Psalma 23: Gospodin je pastir moj. Ništa mi ne nedostaje. Na poljane me zelene izvodi… Obilje usljed suše i oskudice. Sitost do mile volje.

I znakovi se ponovno pogrešno čitaju. Zajednica koja je utemeljena čudom umnažanja kruha ne razumije Gospodinovu kraljevsku vladavinu. Čine istu pogrešku koju i mi danas često činimo. Ne uviđaju znak da punina ne dolazi od moćnika nego iz ruku djeteta.  A stav zahvalnosti s kojim je to bogatstvo nerazdruživo povezano zahtijeva dijeljenje i odgovorno korištenje, a ne dopušta razbacivanje.

Uvijek nas iznova Isus poziva u zajedništvo kruha, koje je mnogo više od punoga trbuha. Pri tom on – Isus Krist – često ostaje sam.

Molitva

Bože, to što nas hraniš svojom riječju za onostrani život ne može nas posve utješiti dokle god u svijetu oko sebe vidimo svu bijedu gladi i neimaštine. Molimo te da budeš posebno blizu onima koji trpe zbog velike nestašice. A svima nama koji možemo imati bilo kakav utjecaj, pa i najmanji, podari hrabrost za promjenu. I ne dopusti da oguglamo na patnju onih koji gladuju. Amen.