NEDJELJA, 10. TRAVNJA – TREĆA VAZMENA NEDJELJA

Nedjelja, 10 Travanj, 2016


NEDJELJA, 10. TRAVNJA – TREĆA VAZMENA NEDJELJA



Prvo čitanje:

Dj 5, 27b-32.40b-41

 

Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.

 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane:

Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«

Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«

Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

 

Otpjevni psalam:

Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

 

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni,
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

 

Drugo čitanje:

Otk 5, 11-14

 

Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i božanstvo.

 

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa:

»Dostojan je zaklani Jaganjac

primiti moć, i bogatstvo, i mudrost,

i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!«

I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!«

I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.

 

Evanđelje:

Iv 21, 1-19

 

Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.

Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

Riječ o RIJEČI

Čitanja:

Dj 5, 27-32. 40b-41

Svetopisamski tekstovi današnje nedjelje vode nas snagom uskrsnog iskustva kroz različita stanja patnje. Mnoštvo je razloga zbog kojih mi ljudi moramo trpjeti tjeskobu i nevolju. Bilo da je riječ o duševnoj i/ili tjelesnoj patnji koju nam drugi nanose, bilo da smo jednostavno bolesni, stari i krhki.

Ovaj izvještaj ide vrlo daleko. Gotovo da ima okus fanatizma to što apostoli čak i mučenje slave kao svjedočanstvo svoje vjernosti Bogu. No nije rijč niti o veličanju nasilja niti o prepotentnome izigravanju junaka. Iz Djela apostolskih kao cjeline progovara nam naprosto zarazno uvjerenje da čak ni najgora patnja nije propast, nego i iza nje stoji Božje spasenje.

Otk 5, 11-14

Ivanovo je Otkrivenje prožeto raspoloženjem posljednjih vremena. Na završetku 1. stoljeća poslije Ksrita pisac te knjige pod snažnim je dojmom progona kršćana i unutarnje raspršenosti kršćanskih zajednica. Vjera je stavljena na velike kušnje i mora se dokazati. U tom kriznom stanju Ivan na Patmosu vidi kako tisuće nebeskih stvorenja zajedno sa zemljom slave Stvoritelja i Otkupitelja. Ondje gdje bi se prije očekivala tužaljka i žalopojka, odjekuje silan hvalospjev Ocu i Sinu. To iskazivanje strahopoštovanja i slavljenje Boga, kao temeljni životni stav i kao opće raspoloženje našega srca, daje nam postojanost u svim životnim situacijama jer imamo sigurnost da da nikada nismo odijeljeni od spasonosnog Božjeg dodira, čak i ako nam životna bol razdire srce.

Iv 21, 1-19

Današnje se evanđelje bavi velikim temama kao što su uskrsno podsjećanje na Posljednju večeru te Crkva koja je zasnovana na Petru.

Ono što se događa tu na Tiberijadskome jezeru, ogledalo je visova i ponora svakog ljudskog života. Ima tu stvari koje spadaju pod normalnu svakodnevicu, ali i puno toga neočekivanoga, uspjeha i neuspjeha, senzacije, emocije, strasti i razočaranja, odnosa i odgovornosti. I konačno, u izvještaju susrećemo pogled na starost kao životnu fazu u kojoj često moramo podnijeti gubitak samostalnosti i ispustiti kormilo života iz svojih ruku. No što se više u svojoj bespomoćnosti i osamljenosti prepustimo Božjemu vodstvu, to je jače naše pouzdanje da će i teška vremena imati svoj sretni završetak.

Molitva

Bože, ti nam progovaraš svjetlom jutarnjih izlazaka sunca. Dodiruješ nas rukama koje nas vole. Dječjim smjehom i ptica pjevom darivaš nas radošću. No i onda kad smo u tamnoj sjeni, dopire do nas sjaj tvojega uskrsnuća, jer ti si uvijek s nama. I u takvim časovima sjaji nad nama tvoje lice. Amen.