Liturgijska vremena

Liturgijska vremena



DOŠAŠĆE

Vrijeme došašća početak je kojim Crkva započinje hod kroz liturgijsku godinu. Došašće je vrijeme iščekivanja ponovnoga Gospodinova dolaska, vrijeme priprave za dolazak Gospodinov u otajstvu rođenja. Crkva se došašćem pripravlja za dolazak Gospodinov tijekom četiri tjedna. Vrijeme došašća vrijeme je šutnje, radosnoga iščekivanja i bdjenja. Kako vrijeme došašća glazbeno oblikovati ne niječući ova tri aspekta došašća?

 

Šutnja

Gledajući iz perspektive liturgijske glazbe vrijeme šutnje može se očitovati ‘stišavanjem’ orgulja, glazbala vlastitoga liturgiji Crkve te izostavljanjem sviranja drugih glazbala. Što znači stišati orgulje? Orgulje su u prošlosti uvedene u liturgiju i smatrane vlastitim glazbalom rimske liturgije upravo zbog svoga raskošnoga zvuka koji ima mogućnost zamijeniti gotovo cijeli orkestar te tako bogatstvom zvuka, bravurama i ljepotom iskazivati slavu i hvalu Gospodinu u najsvetijem činu Crkve – euharistiji. Upravo zato Crkva poziva na odsutnost raskoši i bogatstva zvuka te upućuje na šutnju i svojevrsni ‘post ušiju’ u vremenu iščekivanja. Izuzetak je donekle Treća nedjelja došašća Gaudete, koja zbog svoga obilježja radosti (ulazna pjesma, liturgijska čitanja, misno ruho), iziskuje drukčiju obojenost liturgijskoga slavlja od ostalih triju nedjelja.

Stišati orgulje u praksi znači svirati na onim registrima koji su dostatni tek za pratnju i potporu pjevačima u liturgiji (izostavljajući miksture, 2′, 4′ registre i sve one koji daju raskoš i snagu zvuka). Ukratko, njegovati post ušiju od blještavila, raskoši i bogatstva orguljskoga zvuka kako bi i orgulje u božićnoj noći navijestile radost Gospodinova Utjelovljenja među nama.

 

Iščekivanje

Iščekivanje Onoga koji dolazi može se iskazivati pjevanjem himana iz riznice bogate crkvene baštine te drugih pjesama koje su izrasle iz razmatranja kršćanskoga nadanja. Pjesmom se izriče čežnja, molitva i nada za dolaskom Gospodinovim. Ta je nada intenzivna do mjere da se katkada pokazuje ’nestrpljivom‘…

Poseban oblik iščekivanja jest i izostavljanje onoga teksta koji se po svome sadržaju i nastanku veže uz otajstvo Utjelovljenja: iščekujemo, dakle, izostavljajući najsvečaniji himan u liturgiji – Slava Bogu na visini.

U pastoralnoj se praksi proteklih godina zamjećuje čudna potreba ‘hoda ukorak’ sa svjetovnim obilježavanjima blagdana preuzetih iz kršćanske tradicije, a to se najčešće očituje priređivanjem koncerata božićnoga sadržaja u vremenu došašća, vodeći se mišlju da bi takvi božićni koncerti u došašću mogli pripraviti vjernike na slavlje božićnoga otajstva Kristova Utjelovljenja. Jednako tako, uvodi se praksa priređivanja kraćih božićnih koncerata uoči božićne mise bdjenja ili mise polnoćke. Može li nas pjevanje ili slušanje božićnih pjesama u koncertnim izvedbama kroz došašće ili uoči mise polnoćke pripraviti za Gospodinov dolazak? Možemo li i dalje iščekivati Gospodinov dolazak, ako smo ga već u božićnim koncertima kroz došašće opjevali? Zar i pjevanje nije način susreta i udioništva u otajstvu? Svečana zvonjava crkvenih zvona na početku euharistijskoga slavlja najavljuje Radosnu vijest – Gospodinovo rođenje, početak proslave Rođenja Gospodinova. Stoga, neka vrijeme došašća bude uistinu vrijeme iščekivanja prerečeno kroz molitvu i pjesmu do samoga njegova završetka.

 

Bdjenje

Bdjeti s Marijom kroz došašće. U hrvatskome je puku osobito radostan hod koji se očituje kroz mise zornice, izvorno nastale kao zavjetne mise na čast Majke Božje u subote došašća. U kontinentalnome dijelu naše domovine ranojutarnje mise osobito su dobro posjećene. Glazbeno oblikovanje ovih jutarnjih slavlja iziskuje mnogo truda i ljubavi te angažman čitave okupljene zajednice budući da se radi o svakodnevnome okupljanju zajednice oko stola Gospodnjega.

Vrijeme došašća ima dva dijela. Prvi dio obuhvaća vrijeme od Prve nedjelje došašća do 16. prosinca te nosi eshatološko obilježje, tj. snažan naglasak stavlja na ponovni Kristov dolazak u slavi. Drugi dio došašća obuhvaća vrijeme od 17. do 24. prosinca i u središtu je priprava za slavljenje Kristova dolaska u otajstvu Utjelovljenja, što je vidljivo i u odabiru evanđeoskih perikopa: Isusovo rodoslovlje, Navještaj Isusova rođenja Mariji, navještaj Ivanova rođenja Zahariji, Marijin pohod Elizabeti, Susret, Veliča…

Iščitavanjem liturgijskih čitanja i misnih obrazaca prvoga i drugoga dijela došašća razvidno je kako i liturgijske pjesme trebaju biti pomno birane. Tako u prvome dijelu došašća nisu prikladne adventske pjesme poput »Poslan bi anđel Gabriel« ili »Zlatnih krila« jer je njima po sadržaju mjesto u drugome dijelu došašća. Jednako je i ako se radi o nedjeljama došašća.

Crkveno-glazbena baština obiluje adventskim himnima koji imaju jednostavna silabička uglazbljenja u gregorijanskim napjevima te skladbama strofnih oblika, stoga valja posegnuti za ovim tekstovima i napjevima kako bi naša liturgijska slavlja bila prožeta autentičnošću i istinskim liturgijskim duhom te kako bi se u liturgijskim slavljima na jasniji način očitovalo zajedništvo Crkve.

 

 

Maruša Bartolić, prof. crkvene glazbe

Artifex musicae sacrae